bogsituacije

Dobrodošli na moj blog

30.07.2009.

TRAČ PARTIJA

Danas sam se ponukan dobrim razlogom te s bogatim iskustvom na vlastitoj koži odlučio na svoj način osvrnuti na najrasprostranjeniji sport koji se upražnjava na ovim teritorijama. Riječ je o sveprihvaćenom, ljubljenom, nepatvorenom istinskom i nadasve svakodnevnom TRAČU. Trač se u definciji može definirati na različite načine, no sintetiziramo li sve do sada poznate definicije lako ćemo kreirati sljedeću:

"TRAČ JE ISKLJUČIVO I SAMO ISKLJUČIVO ZLONAMJERNO I PAKOSNO PRENESENA DORAĐENA I FRIZIRANA INFORMACIJA PRIMLJENA OD OSOBE ISTIH NAVIKA I U MOGUĆNOSTI PROSLIJEĐENA NA ŠTO JE MOGUĆE VEĆI BROJ ADRESA U ŠTO JE MOGUĆE KRAĆEM ROKU S ISKLJUĆIVO I SAMO ISKLJUČIVO ISKONSKI ZLONAMJERNOM I PAKOSNOM SVRHOM OBLAJAVANJA DRUGOG I SMANJIVANJA MORALNIH I DRUGIH VRIJEDNOSTI ISTOG U OČIMA DRUGIH."

Dakle kao što smo vidjeli trač determinira više kategorija i mjernih jedinica od kojih možemo izdvojiti:

a) količina pakosti po rečenici

b) jedinica friziranja informacije po rečenici (ona je obrnuto proporcionalna stvarnoj vrijednosti informacije pa se friziranjem prave informacije daje na značaju i čari samog trača)

c) prisutnost jednog ili više prenosioca što u konačnici određuje brzinu cirkulacije kroz naseljena mjesta s čim se Mostar može podičiti zavidnim prvim mjestom u regiji a i šire

d) količina zlokobnosti i pakosti također po rečenici plasiranog trača

MOŽEMO TO I EMPIRIJSKI PRIKAZATI JEDNAČINOM:

TRAČ= KOLIČINA PAKOSTI x n BROJ PRENOSIOCA x zlokobni faktor ZF(1) x FRIZIRANI STUPANJ DORADE STVARNOG STANJA - ISTINA

Dakako stupanj kulture i obrazovanosti kao i tradicija u dugogodišnjem tračanju su neizbježan faktor koji Vam mogu garantirati sigurnost da će vaša zlokobna strelica odapeta iz petnih žila važe zloće postići cilj i pogoditi pravo u sridu.

Bogu se možemo zahvaliti što živimo u Mostaru gradu koji je u samom europskom i svjetskom vrhu tračarske tradicije, te zahvaljujući dugogodišnjoj tradiciji i razvijenoj i u praksi iskušanoj metodologiji oblajavanja svakodnevno u praksi svjedočimo razvoju novih i novih tehnologija i tehnika tračanja.

Razvoj informacijske i telekomunikacijske tehnologije umnogome su doprinjeli ubrzavanju i rasprostiranju zlokobnih oblajavanja i tračanja te su Mostarci i u tome vidjeli saveznika u svom omiljenom sportu.

Kad je riječ o traču Mostarac kojem se inače lijeno i javiti na telefon kad ga netko zove ne štedi ni 100 poruka i 100 poziva ako je potrebno. Tad se gubi svako racionalno i ekonomsko razmišljanje i prpušta se čarima napasanja vlastitog duševnog mira tuđim belajom, jadom i nesrećom nerijetko friziranom do te mjere da bi se i najveći majstori književnosti zabrinuli za vlastitu karijeru.

Taj osjećaj prosljeđivanja trača može se usporediti samo sa nekoliko ekstatičnih orgazama odjedanput i nerijetko smo bili svjedocima posebnog sjaja očiju kod osoba koje dožive ekstazu trača.

Istraživanja su pokazala da kod tračanja količina endorfina kod mostaraca (inače hormona zaslužnog za osjećaj zadovoljstva) nadmašuje sva poznata uzbuđenja pa čak i ona stimulirana najjačim drogama na svijetu.

Zato dragi Mostarci i Mostarke zašto uživati u seksu, moru, glazbi i lijepim sitnicama kad je tu TRAČ NAŠ SVAKIDAŠNJI DOKAZ DA SE ORGZAM MOŽE POSTIĆI I BEZ STIMULANSA SPOLNOG ORGANA

 

29.07.2009.

NOVINSKI DIZAJN 2

Evo još malo od novinskog dizajna ja kao veliki fan Audija zapadne me da uradim svaku stranu koja stigne o Audi vozilima.

Evo tekst o TT Gospodaru prstenova s prijelomom

28.07.2009.

Čovjek koji je živio pored hidroelektrane

U nekom gradu uz rijeku na kojoj je bila hidroelektrana živio je vrlo pobožan čovjek. Živio je mirno i neprimjetno skoro pa asketskim životom te se trudio prakticirati svoju vjeru i proživjeti svoj život u skladu s božjim zakonima i pravilima.

Molio se Bogu svakoga dana ujutro poslije podne (odmah poslije ručka) te navečer pred spavanje i bio je čista srca i mirne duše nadajući se da će spoznati Boga i vjeru istinski kako je mislio da se to od njega zahtjeva.

Jednog jutra u svojoj skromnoj kućici pored hidroelektrane on se pomoli Bogu i uz doučak uključi radio aparat kako bi poslušao jutarnje vijesti. Na radiju začu upozorenje: "Mole se stanovnici nizvodno od hidroelektrane da se evakuiraju jer se očekuje puštanje ogromne količine vode zbog nabujale rijeke". Upozorenje su ponovili još jednom nakon vijesti, a čovjek gaeći radio aparat pomisli više za sebe: "Ja se ne trebam brinuti, svakog dana molim se Bogu i On će mi pomoći. On sigurno neće dopustiti da mi se nešto dogodi."

S tom mišlju mirna srca nastavi se moliti čak i kad je voda ispod vrata već počela prodirati nakon par sati u njegov skroman dom.

Kad je voda bila već do koljena i u samoj kući kroz prozor primjeti mali čamac u kom su ga dva čovjeka pozivala da napusti dom i spasi se s njima u čamcu.

On im zahvali na pomoći ali ipak ostade u kući apsolutno ubijeđen u to da će Bog u posljednji tren pružiti ruku spasa.

Večer se spustila a voda je bila došla na tu razinu da se čovjek jedva održavao na površini. Ali ni to nije pokolebalo njegov naum već se nastavio moliti. Odjednom začuje zvuk helikoptera iznad kuće i vidi ljude koji ga iz letjelice dozivaju da mu bace konopac kako bi se spasio.

Čovjek se i njima zahvali i reče da je njegova odluka da ostane tu i moli se Bogu koji će mu zasigurno pomoći.

ODJEDNOM mu se zamrači pred očima osjeti da gubi svijest i pomisli UMIREM DAVIM SE...

Nakon par sekundi stajao je gol u bijeloj prostoriji i nije osećao ništa. Shvatio je da je umro i da se udavio u kući. Taman u tom momentu u prostoriju uđe sijedi starac u bijelom odijelu.

"Tko si ti?-upita čovjek

"Ja sam Bog" smirujućim laganim tonom odvrati starac.

"Ti mora da si čovjek iz kuće pored hidroelektrane ako se ne varam?"-nastavi starac

"Da ja sam taj..." zbunjeno će čovjek

"Želiš me nešto pitati pretpostavljam" odvrati Bog

"Da Gospodine moj, evo ja sam čitav život vjerovao u Tebe i molio sam se redovno i više nego što je trebalo, prakticirao sam sve kako si propisao, a ti... ti si dopustio da umrem ti... ti si me ostavio" grcajući u suzama odbrusi čovjek

"E dragi moj čovječe, vidiš, ujutro tog kobnog dana sam ti poslao radio emisiju i to dva puta, popodne dvojicu ljudi u čamcu, a navečer čak i helikopter i zato me živo zanima odakle te ovdje...

POUKA: Sve u granicama normale pa i Boga moliti, ako glasno molimo i molimo samo zato jer mislimo da tako treba i da tako netko od nas očekuje postoji opasnost da od buke vlastite zablude ne vidimo prave znakove koje nam svevišnji ostavlja na putu kojim hodimo. Od drveta koje je pred nama nerijetko nevidimo šumu koja stoji iza njega

27.07.2009.

MALO NOVINSKOG DIZAJNA

Budući da se moja malenkost bavi DTP designom moj mali doprinos za 100 godina audija tekst objavljen u Dnevnom listu prelom i to

27.07.2009.

PRIJEDLOG ZA UNESCO ZA ZAŠTITU RUPA NA CESTI U MOSTARU

Vozim se neki dan po Mostaru (po kom se ljudi inače u posljednje vrijeme voze samo iz sušte potrebe jer je uživanje u vožnji Mostarom odavno nepoznanica) i odlučim da počnem brojati rupe na cesti s kraja na kraj grada.

Nećete vjerovati s Đikovine koja je na jednoj strani grada (gdje nažalost stanujem) pa do Zalika koji je na sasvim drugoj strani grada (gdje na svu sreću ne stanujem, pošto Mostar ima nekoliko paralelnih svjetova u kojim egzistiraju čudne biljke u biologiji znane kao mostarci) ima tačno 289 rupa koje vas ako ste neupućeni ili nepažljivo vozite više od 20 Km/h mogu koštati ozbiljnog oštećenja vozila ili u najgorem slučaju lakših i težih tjelesnih ozljeda.

Stoga mi je na um pala brilijantna zamisao. Budući da su neke rupe poput one na Bijelom brijegu kod gornjih solitera ili pak one kraj Prve osnovne prisutne u našem gradu već dugi niz godina da se ni najstariji izdanci ovoga grada na Neretvi ne sjećaju kad su nastale, prava bi šteta bila ne ponuditi UNESCO-u da ih zaštiti u programu zaštite prepoznatljive jezgre Mostara.

Neke od tih rupa znatno su starije od novoizgrađenog starog Mosta te im pripada pravo da se uvrste u baštinu ovoga grada budući da sa sigurnošću možemo anticipirati da do njihove sanacije nikada neće doći.

Mostarci su se toliko saživjeli sa svojim rupama na cesti da svaku novu kojih je svakim danom sve više s ponosom pozdravljaju i s ljubomorom čuvaju i njeguju. Tako se u posljednje vrijeme pojavljuju i nazivi za pojedine rupe u gradu npr:

Kod prve osnovne - "SAČEKUŠA"

Kod Rokove pekare prema franjevačkoj "POSKOKUŠA"

Na bjelom brijegu - "KENGURUŠA"

Skup rupa i izbočina kod avijatičarskog mosta - "RENDA STAZA" (Zbog efekta rende na vozilo koje od veselja živahno poskakuje svaki put dajući posebnu čar i osjećaj avanture kad pođeš recimo na Bunu

Na bijelom brijegu uzastranu prema bolnici - "ĐE ĆEŠ BRATE" rupa zbog osjećaja da nemaš kud osim direkt po njoj jer ti odozgor silaze vozila a desno možeš samo u šumarak prije mrtvare i slično

Zbog svega toga smatram da je pravo vrijeme da se mostarske rupe na asfaltu uvrste u jedinstvenu turističku ponudu našeg grada te da se što prije krene u realizaciju UNESCO projekta pod nazivom "RUPICA, RUPA, RUPČAGA"

U tu svrhu nadamo se da će gradski oci izdati i prigodan Atlas rupa Mostara čije bi se osvijetljeno izdanje moglo na ponos cijelog grada postaviti na rondou pored "vješto" urađene karte grada na kojoj je isprva falio carinski most pa ga je netko "nadopisao" u Corelu.

Također bi se trebalo startati sa idejom da se predstavnicima pojedinih automobilskih tvrtki ponudi da u testiranje svojih vozila obvezno uvedu i Mostar RUPČAGA TEST po uzoru na jelen test u Švedskoj te da bi vozila koja zadrže svoje amortizere u voznom stanju nakon dva dana bezbrižne vožnje po mostarskim ulicama mogla dobiti certifikat da idu u finalnu proizvodnju.

Sve u svemu bit će zabavno gledati i to kako se pojedine rupe poput megalopolisa spajaju u megarupčage poput one na rudniku kod skretanja za AVACOM gdje nekoliko manjih rupa prijeti da nadmaše i najveće među njima.

Očekuje se i osnivanje prvog kluba obožavatelja rupa na cesti Mostara

Sve u svemu ĆUDNA JADA OD MOSTARA GRADA

 

27.07.2009.

DANAS SAM OTVORIO BLOG

Evo na inicijativu i uz malu asistenciju jednog poslovnog kolege odlučih se da otvorim blog. Dugo sam se hrvao s tom idejom sve bih pa ne bih. Odem nekad pogledam što ljudi pišu i kako pa pomislih nije loša stvar. Opet zbog prirode posla koji je iscrpan i oduzima mi dobar dio dana svako malo bih odgađao neminovno.

Ali eto došao je i taj dan da se Bogsituacije okuša i u tim vodama. Nadam se da će biti uspješno i rječito i da će bar katkad poneko svrnuti da baci oko na moje bljezgarije i da će nekad nekoga nasmijati, nekad nekoga rastužiti, nekad nekome dušu otvoriti nekad nekome dan osvijetliti. Vidjet ćemo valjda će da bude dobro za početak jedna mala satirična pjesmica o krmećem životu kako bih dočarao da i životinje imaju dušu samo nikad nismo razmišljali o tome zar ne:

KRMEĆA BALADA

 

Ni posljednji ni prvi

 

Nož se sjaji oštrica sjeva,

Strah u očima i neizvjesnost neka

Smrt nad krmetom stihove pjeva,

Tužna ga sudbina sada čeka

 

Oštrica reska o turpiju struže,

Oštri se nož sudnjeg časa,

Lešinari već nad krmetom kruže

Krme osjeća da mu nema spasa.

 

Bliži se krvnik sa nožem u ruci,

Krvava pogleda s pregačom bijelom,

Nema kraja krmećoj muci,

Puši se lavor sa vodom vrelom.

 

Što će sa mnom biti krme se pita,

Dok ropće skiči otima se i bježi,

Iz krvnikovih ruku u grču se rita,

Ostaloj krmadi koža se ježi.

 

Nož u vrat ledeno para,

Krme se grči i gubi daha,

Kroz kožu svjetla oštrica šara,

Krme se trese od bola i straha.

 

Na sve strane krv lije,

Scena iz dubine najcrnjeg mraka,

Krmetu snažnije srce bije,

Dok pokušava dohvatiti zraka.

 

Al zalud sve već svijesti nema,

Sve manje nekog otpora daje,

U lokvi krvi batrga se i zijeva,

Al zraka nema i život staje.

 

Oči se sklopiše i krmeta nema više,

Samo gomila mesa u lokvi krvi,

Ne otima se ne trza i prestade da diše,

Još jedan mrtav ni posljednji ni prvi.

 

Goran Sudar


bogsituacije
<< 07/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031